Radnici ginu zbog nepažnje i nemara poslodavca

Uposljednjih pet godina bilo je 139 povreda na radu, od čega 34 smrtne, 99 teških i šest kolektivnih povreda na radu, dok su od početka ove godine zabilježena dva smrtna slučaja – kazao je Pobjedi inspektor za zaštitu na radu Zlatko Popović.

On takođe napominje da je u posljednjih 10 godina ukupan broj povreda smanjen 61,43 odsto, dok je broj smrtnih slučajeva smanjen za 41,67 odsto. Po statistici iz prošle godine, 44 odsto povreda na radu se desilo zbog pada sa visine, a u 17 odsto slučajeva uzrok je bio strujni udar. Uzroci stradanja obično su nepažnja, nedostatak koncentracije i nekorišćenje zaštitne opreme, ali ima i primjera da su poslodavci platili visoke odštete.

UZROCI

Iz Udruženja zaštite na radu kažu da je najčešći problem, koji vide na terenu, angažovanje radnika koji nijesu osposobljeni za bezbjedan rad, prvenstveno za rad na visini, i da kod kojih nije izvršena prethodna provjera zdravstvene sposobnosti. Veoma se često dešava da, iako poslodavac obezbijedi kolektivne mjere zaštite (propisno postavljene skele, kao i zaštitne ograde na njima) ipak dolazi do pada zbog nekorišćenja sredstava i opreme lične zaštite na radu (zaštitnih pojaseva ili opasača) od strane zaposlenih.

  • Nadzorom je konstatovano da je najčešći uzrok povreda na radu: neprimjenjivanje mjera zaštite i zdravlja na radu (pad sa visine ili u dubinu, udar električne struje, udar/ prignječenje trupca), angažovanje lica koja nijesu osposobljena za bezbjedan rad na poslovima koje obavljaju i kod kojih nije izvršena prethodna provjera zdravstvene sposobnosti, dotrajalost sredstava za rad, kao i upotreba istih bez prethodnog pregleda i ispitivanja, odnosno bez pribavljenih stručnih nalaza od ovlašćenih organizacija za poslove zaštite i zdravlja na radu – ističe Popović dok je, kako dodaje, u posljednje vrijeme sve veći broj povreda uzrokovanih i nepridržavanjem mjera od zaposlenih. On navodi nedavne primjere nesrećnih slučajeva.
  • Smrtna povreda na radu turskog državljanina M. C. se desila na gradilištu stambenoposlovnog objekta faza 2, UP 4, DUP „Zona Centralnih djelatnosti – Cetinjski put“ u Podgorici, padom sa visine od oko 10 metara, dok je vršio šalovanje oplate oko stuba na terasi objekta u izgradnji, zato što se nije vezao sa zaštitnim pojasom za rad na visini, na poziciji gdje nije tehnički bilo moguće postaviti zaštitnu ogradu.

Crnogorski državljanin D. K. je smrtno stradao u trafo-stanici TS1 u Židovićima, u Pljevljima tako što je tijelom dohvatio dio postrojenja koji je bio pod visokim naponom, usljed čega je zadobio povrede zbog kojih je nastupila smrt – kazao je Popović.

Kada je riječ o propisima, kako ja objasnio, oni su u cjelini usklađeni sa propisima EU. – Implementacija Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, je pored ostalog i zatvarajuće mjerilo za poglavlje 19 – Socijalna politika i zapošljavanje, koje će u narednom periodu biti izazov. Od 2008. do 2019. godine ukupan broj povreda na radu je smanjen za 61,43 odsto (smanjenje smrtnih povreda je 41,67 odsto, a teških povreda na radu 64,91 odsto), što predstavlja značajno poboljšanje kada je riječ o implementaciji propisa iz zaštite i zdravlja na radu – kazao je Popović.

Kada je u pitanju strana radna snaga, naglašava da se oni angažuju po Zakonu o strancima i Zakonu o radu, ali kad stranac dobije radnu dozvolu i zaključi ugovor o radu, on ima isti status kao i domaći državljanin, kad je u pitanju implementacija prava, obaveza i odgovornosti koje proizilaze iz propisa o zaštiti i zdravlju na radu.

Koordinatorka projekta Udruženje zaštite na radu Crne Gore Đina Janković kazala je za Pobjedu da je svaki poslodavac shodno Zakonu o zaštiti i zdravlju na radu, a saglasno prirodi djelatnosti, broju zaposlenih, organizaciji i načinu rada, dužan da uređuje mjere zaštite i način njihovog sprovođenja, a naročito prava, obaveze i odgovornosti svih zaposlenih, način utvrđivanja i provjere zdravstvenog stanja zaposlenih koji rade na poslovima sa posebnim uslovima rada i drugih zaposlenih, kao i način osposobljavanja i provjere osposobljenosti zaposlenih za bezbjedan rad i korišćenje sredstava i opreme lične zaštite na radu.

Sposobnost

  • Najčešći problem, koji vidimo na terenu, je angažovanje radnika koji nijesu osposobljeni za bezbjedan rad, prvenstveno za rad na visini, i kod kojih nije izvršena prethodna provjera zdravstvene sposobnosti. Uobičajeni uzroci povreda na gradilištima su neobezbijeđena visina i nekorišćenje sredstava za zaštitu. Veoma se često dešava da, iako poslodavac obezbijedi kolektivne mjere zaštite (propisno postavljene skele, kao i zaštitne ograde na njima) ipak dolazi do pada zbog nekorišćenja sredstava i opreme lične zaštite na radu (zaštitnih pojaseva ili opasača) od zaposlenih – kazala je Janković. Brojna istraživanja koja su radili u prethodnom periodu, kao i Studija sprovođenja zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori, koju je ovo udruženje izradilo prošle godine, pokazuju nedostatak edukacije na svim nivoima, kako kod poslodavaca tako i kod zaposlenih. Janković tvrdi da je neophodno podizanje javne svijesti o važnosti ove teme, a sa edukacijom treba početi u što ranijem periodu, a najbolje bi je bilo uvesti kroz sistem obrazovanja – u osnovnim i srednjim školama.
  • Važno je da zaposleni i poslodavci budu upoznati sa svojim pravima i obavezama. Bitno je da svaki zaposleni zna da ima pravo da odbije rad ukoliko nije upoznat sa opasnostima ili štetnostima koje bi mogle da ugroze njegovo zdravlje i bezbjednost. Takođe je važno da svako stručno lice, zaposleno kod poslodavca, zna da ima pravo da predloži mjeru zabrane rada na radnom mjestu ili upotrebe sredstva za rad, u slučaju kada utvrdi neposrednu opasnost po život ili zdravlje zaposlenih – upozorava naša sagovornica.

Kada su poslodavci u pitanju, najvažnije je, kako ističe Janković, da oni shvate da ulaganje u zaštitu i zdravlje svojih zaposlenih nije biznis barijera, već ulaganje u najvažniji kapital svake kompanije, što ih čini prepoznatim, društveno odgovornim, ali i konkurentnim i poželjnim poslodavcem.

  • A na kraju krajeva, neophodno je da svi građani budu upoznati s činjenicom da neprimjenjivanje mjera zaštite i saniranje štete izazvane na taj način, predstavlja ogroman trošak koji se zbog nečije neodgovornosti plaća iz zajedničkog budžeta, što čini oko četiri odsto bruto društvenog proizvoda – istakla je Janković. Mada, kazala je na kraju, ono što je najskuplje, gubitak nečijeg života, gubitak člana porodice, koji se ne može ni na kakav način nadoknaditi.

Izvor: Pobjeda

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *