Osim što je to zvanično najopasnija djelatnost sa 40 odsto od ukupnog broja povreda na radnom mjestu i 55 odsto od ukupno poginulih, rad u građevinarstvu izaziva i mnoge profesionalne bolesti, ali je zvaničan broj oboljelih u Crnoj Gori – nula. Razlog za to je što se već treću deceniju niko ne bavi evidencijom, analizom i prevencijom profesionalnih oboljenja
Formiranje samostalnog zavoda za medicinu rada, ili posebna služba u okviru Instituta za javno zdravlje (IJZ), trebalo bi da popuni višedecenijsku prazninu u oblasti zaštite i zdravlja na radu.
I lista profesionalnih oboljenja će biti usklađena sa evropskim standardima, najavili su iz Instituta za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Ove obaveze, čija realizacija bi trebalo da olakša položaj zaposlenih, poboljša zaštitu i omogući da ostvare svoja prava, bila su dio i prethodne petogodišnje Strategije za unapređenje zaštite i zdravlja na radu, ali su istekom u decembru još jednom ostale mrtvo slovo na papiru.
Iz IJZ, koji je sa Ministarstvom zdravlja i u prethodnoj petoljetki trebalo da koordinira ove aktivnosti, kazali su da će to biti prioriteti i u novoj strategiji 2021-2025, na kojoj je rad usporen zbog izbijanja pandemije COVID-19.
Prilikom nedavne posjete Udruženju zaštite na radu, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, čijem je resoru iz ranijeg Ministrstva rada i socijalnog staranja pripojen i Direktorat zaštite na radu, rekao je da će unapređenje ove oblasti biti prioritet.
Ukoliko konačno dođe do napretka, to bi, prije svih, trebalo da osjete radnici u građevinarstvu.
Osim što je to zvanično najopasnija djelatnost sa 40 odsto od ukupnog broja povreda na radnom mjestu i 55 odsto od ukupno poginulih, rad u građevinarstvu izaziva i mnoge profesionalne bolesti, ali je zvaničan broj oboljelih u Crnoj Gori – nula.
Razlog za to je što se niko već treću deceniju ne bavi evidencijom, analizom i prevencijom profesionalnih oboljenja ni u jednoj djelatnosti, pa ni u ovoj.
Specijalista medicine rada u Domu zdravlja u Podgorici dr Milanka Ušćumlić, kaže za CIN-CG da postoji veliki broj problema u evidenciji i prevenciji profesionalnih oboljenja zbog zanemarenosti medicine rada koja traje još od devedesetih godina prošlog vijeka.
Ključni problemi su, prema njenim riječima, to što ne postoji zavod za zdravstvenu zaštitu radnika, koji se godinama najavljuje, zatim zastarjela lista profesionalnih oboljenja, ali i stalno smanjenje broja ljekara medicine rada čija je prosječna starost više od pedeset godina.
Poseban problem, bitan i za zaštitu na radu u građevinarstvu, kako ističe, jeste to što u izradi akta procjene rizika na radnom mjestu, koji mora da obuhvati i rizik od dobijanja profesionalnih oboljenja, ne učestvuju ljekari već samo inženjeri zaštite na radu, ili drugih tehničkih zanimanja.
Koliko se u ozbiljnim državama posvećuje pažnja analizama i prevenciji profesionalnih oboljenja pokazuju podaci hrvatskog Centra medicine rada koji svake godine objavljuje detaljne izvještaje sa novim podacima, analizama i preporukama.
Sve to se radi, kako je navedeno, da bi se smanjio broj oboljelih kojima će osim zdravlja biti ugrožen i socijalno-materijalni položaj njih i njihovih porodica, a time i smanjili troškovi Fonda za zdravstveno osiguranje i javnih finansija.
U Hrvatskoj je u 2019. godini utvrđeno deset profesionalnih oboljenja kod građevinskih radnika i svima je uzrok bio kontakt sa azbestom, vrlo kancerogenom materijom koja je bila vrlo značajan građevinski izolacioni materijal sve do prije 20 godina.
U 2018. godini bilo je šest utvrđenih profesionalnih oboljenja kod građevinskih radnika.
Analiza hrvatskog Centra o uticaju profesionalnih oboljenja na dužinu trajanja bolovanja, pokazuju da takva bolovanja najduže traju kod građevinskih radnika.
Prosječno bolovanje (privremena radna nesposobnost) u Hrvatskoj traje 15,4 dana, dok prosječno bolovanje usljed profesionalnih oboljenja traje gotovo 100 dana. Kod građevinskih radnika bolovanje usljed profesionalnih oboljenja traje čak 279 dana.
Ovaj Centar, koji je dio Hrvatskog zavoda za javno zdravlje, upozorava da loši radni uslovi stvaraju “poremećaje zdravlja koji bitno narušavaju, ne samo radnu sposobnost već i kvalitet života radnika i time utiču i na kvalitet života čitave porodice”, kao i da “profesionalne bolesti generišu trošak u vidu liječenja i bolovanja čak i dugo godina nakon priznavanja statusa profesionalnog oboljenja”.
Doktorica Ušćumlić kaže da se u Crnoj Gori niko ne bavi registrovanjem profesionalnih oboljenja, a time ni uticajima na radne sposobnosti, socijalni položaj porodica tih radnika, kao i da bi Fond zdravstva trebalo da ima podatke o troškovima.
Za CIN-CG su iz Fonda zdravstva, međutim, saopštili da oni nemaju te podatke.
Nikakve podatke o profesionalnim oboljenjima nema ni Institut za javno zdravlje, kao ni bilo koja druga institucija, jer je dosadašnjim strategijama taj posao trebalo da bude u nadležnosti zavoda za medicinu rada, koji nikako da se osnuje.
Predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala Nenad Marković kazao je za CIN-CG da postoje veliki problemi u zaštiti od mogućih profesionalnih oboljenja, jer na zastarjeloj listi nema ni nekih novih materijala koji potencijalno mogu biti opasni, kao ni zdravstvenih problema čiji je uzrok stres na poslu.
“Ako oboljenja nema na spisku, nema ga ni u aktima o procjeni rizika, odnosno ni zaštite od njega. Zavod za medicinu rada nikako da se osnuje, pa oni koji imaju zdravstvene probleme i koji sumnjaju da je uzrok problema u njihom radnom okruženju moraju da idu na Institut u Beograd da bi to pokušali da dokažu. U praksi imamo slučajeva da iako se u Beogradu dokaže postojanje profesionalne bolesti, da to domaće institucije ne priznaju”, naveo je Marković.
On predlaže da bi privremeno rješenje, dok se ne formira zavod medicine rada sa svim potrebnim kadrovima i ne usvoji nova lista profesionalnih oboljenja, bilo da se sa Srbijom potpiše međudržavni sporazum kojim bi se definisao način priznavanja profesionalnih oboljenja pred Institutom u Beogradu.
Što se tiče verifikacije profesionalnih oboljenja utvrđenih na Institutu u Beogradu, Uščumlić je kazala da se u praksi to veoma teško sprovodi, jer ta ustanova radi u okviru pravnog i regulacionog sistema druge države i njegova rješenja ne moraju biti prihvaćena od crnogorskih institucija.
Prema Strategiji iz 2015, podsjeća dr Ušćumlić, zavod za medicinu rada trebalo je da počne sa radom 2016. godine.
“Pravilnik o profesionalnim oboljenjima iz 2004. godine je zastario i ima svega 56 priznatih oboljenja. Hrvatski ima mnogo više i kod njih postoji takozvani otvoreni dio gdje se svako novo oboljenje, za koje se utvrdi da je nastalo usljed loših uslova rada, uvrsti na listu. Na našoj listi nema takozvanih profesionalnih bolesti 21. vijeka, koje nastaju usljed stresa i mobinga na radnom mjestu. Njih ima i u građevinarstvu, jer je značajan broj radnika angažovan na crno, ili po ugovorima na mjesec ili dva uz osiguranje na minimalac. Pod stalnim su strahom od poslodavca, koji gledaju da štede na svemu, što utiče i na njihovo zdravlje, koncentraciju, a time i na greške što izaziva i nesreće“, navela je Ušćumlić.
Ona vjeruje i da je broj povreda u građevinarstvu mnogo veći od onog što se u javnosti registruje, jer se zbog velikog broja radnika na crno, ali i uticaja i prijetnji poslodavaca, mnoge ne prijavljuju.
“A tek koliko je teško usljed svih ovih razloga utvrditi postojanje profesionalnih oboljenja“, kazala je Ušćumlić.
U prethodnoj strategiji je objašnjeno zbog čega je zaštita na radu od velikog javnog značaja.
“Zdrava, motivisana i zadovoljna radna snaga je važna za socijalnu i ekonomsku dobrobit svake države. Zaštita i zdravlje na radu doprinose većem zadovoljstvu zaposlenih, većoj produktivnosti i većoj zainteresovanosti za ostvarivanje organizacionih ciljeva i interesa. Nizak nivo zaštite i zdravlja na radu utiče na: sniženje motivacije, smanjenje radnog učinka, povećanje fluktuacije, povećanje broja povreda na radu, povećanje stope bolovanja i povećanje stope invaliditeta. Povrede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom smanjuju brutodomaći proizvod i smanjuju dobrobit države i drugih subjekata”.
Kreatori dosadašnje politike su, očigledno, razumjeli problem, ali nisu pokušali da ga riješe. Na potezu je nova vlast.
Stradaju pluća, zglobovi i kičma
Najteže, a po podacima iz Hrvatske, i najčešće profesionalno oboljenje u građevinarstvu je azbestoza pluća, koja je priznata i na crnogorskoj listi.
Azbest je izolacioni materijal, veoma krhak i koji se i samim dodirom mrvi u mikro vlakna.
Udisanjem tih vlakana, kako je navedeno u opisu na listi, dolazi do poremećaja plućne ventilacije.
Ušćumlić navodi da Svjetska zdravstvena organizacija azbest tretira kao jednog od čestih izazivača kancera.
“Taj materijal više ne smije da se koristi, ali ga ima u starim zgradama gdje radnici prilikom njihovog rušenja ili rekonstrukcije mogu doći u kontakt sa njim. Ako postoje i sumnje da ga ima, radnici bi morali da nose posebne maske, dok bi sam azbest morao da se na zakonom pripisan način skladišti i uništi“, kazala je Ušćumlić.
Ona navodi da profesionalna oboljenja na spisku nijesu navedena prema djelatnosti,već prema opasnostima od određenih štetnih dejstava.
“Građevinski radnici mogu biti u dužem periodu u kontaktu sa nekim hemijskim jedinjenjima ili prašinom u kojoj se nalaze štetne materije što izaziva trovanja i oštećenja krvi, krvotoka, nervnog sistema, disajnih organa, bubrega… Mogu biti dugo izloženi radu pod bukom i vibracijama. Sve to u dužem vremenskom periodu izaziva određene zdravstvene probleme. Usljed čestog i dugotrajnog nošenja tereta ili prilikom dugotrajnog rada u nepravilnom položaju što je prisutno kod keramičara i parketara može doći do oštećenja zglobova, kičme…“, istakla je Ušćumlić.